Mušrik ne može nikada biti musliman Sadržaj dokaza iz Kuràna i

Mušrik ne može nikada biti musliman Sadržaj dokaza iz Kuràna i

Mušrik ne može nikada biti
musliman
Jasne izjave ibn Tejmijje
o činjenici da mušrik nikada ne može biti musliman
www.risalatun.com
-2-
‫ﺑﺴﻢ ﺍﷲ ﺍﻟﺮﲪﻦ ﺍﻟﺮﺣﻴﻢ‬
Mušrik ne može nikada biti
musliman
Sadržaj dokaza iz Kuràna i Sunneta
Ebu Hamza el-Afgani
17.01.2009
Prijevod sa njemačkog:
Ummu Merjem
DTP:
Dado ebu Merjem
-3-
Osnovna pravila: Kako selefi i ehlis-sunnet wel
džema´ah razumiju Din
1.
2.
3.
Dokaz u Dinu su samo Kuràn i Sunnet. (time i
konsenzus ashaba r.a., jer se oslanja samo na Kuràn i
Sunnet)
Ukoliko je tekst višeznačan-nejasan (mutešabih),
mora se tumačiti prema jasnim tekstovima (muhkem)
o toj stvari.
Oni koji višeznačne tekstove stavljaju u suprotnosti
sa jasnim značenjima, imaju odstupanja u srcu, kao
što Allah u suri Ali - Imran opisuje.
É=≈tGÅ3ø9$# ‘Πé& £èδ ìM≈yϑs3øt’Χ ×M≈tƒ#u çµ÷ΖÏΒ |=≈tGÅ3ø9$# y7ø‹n=tã tΑt“Ρr& ü“Ï%©!$# uθèδ
çµ÷ΖÏΒ tµt7≈t±s? $tΒ tβθãèÎ6®KuŠsù Ô÷ƒy— óΟÎγÎ/θè=è% ’Îû tÏ%©!$# $¨Βr'sù ( ×M≈yγÎ7≈t±tFãΒ ãyzé&uρ
3 ª!$# āωÎ) ÿ…ã&s#ƒÍρù's? ãΝn=÷ètƒ $tΒuρ 3 Ï&Î#ƒÍρù's? u!$tóÏGö/$#uρ ÏπuΖ÷GÏø9$# u!$tóÏGö/$#
$tΒuρ 3 $uΖÎn/u‘ ωΖÏã ôÏiΒ @≅ä. ϵÎ/ $¨ΖtΒ#u tβθä9θà)tƒ ÉΟù=Ïèø9$# ’Îû tβθã‚Å™≡§9$#uρ
∩∠∪ É=≈t6ø9F{$# (#θä9'ρé& HωÎ) ㍩.¤‹tƒ
“On Tebi objavljuje Knjigu, u njoj su ajeti jasni, oni su
glavnina knjige, a drugi su manje jasni. Oni čija su srca
pokvarena - željni smutnje i svog tumačenja – slijede one
što su manje jasni, a tumačenje njihovo zna samo Allah.
Oni koji su dobro u nauku upućeni govore: "Mi
-4-
vjerujemo u njih, sve je od Gospodara našeg!" - A samo
razumom obdareni shvaćaju.
4. Izjava učenjaka nije delil (dokaz). Svejedno o kome
je riječ. Čak i ako je od ashaba r.a., sve dok se pred
njima ne bude nalazio jasan konsenzus. Dakle, ovo
važi još više za učenjake poslije njih.
5. Ko višeznačne (mutešabih) izjave učenjaka tumači
suprotno jasnim ajetima iz Kuràna i Sunneta, njegovo
srce odstupa još više.
Dokazi iz Kuràna i Sunneta
1. Tewhid je Islam sa kojim su došli svi Poslanici a.s.
Širk je potpuna suprotnost Tewhidu i uništava ga
bezuvijetno.
•
Allah je ljude i džine stvorio samo da bi Njega
Samog obožavali i da širk ne rade, dakle da čine
Tewhid:
∩∈∉∪ Èβρ߉ç7÷èu‹Ï9 āωÎ) }§ΡM}$#uρ £Ågø:$# àMø)n=yz $tΒuρ
“Džinne i ljude sam stvorio samo zato da Me obožavaju
(ibadet Mi čine),” (Ad-Dariyat,56). Ibn Abbas je rekao,
objašnjavajući ovaj ajet: “illa li juwahhidun(i)“, “da Ga
Jednim učine”.
•
Ljudima se zapovijeda samo Tewhid i ono šta se na
njemu gradi:
-5-
nο4θn=¢Á9$# (#θßϑ‹É)ãƒuρ u!$xuΖãm tÏe$!$# ã&s! tÅÁÎ=øƒèΧ ©!$# (#ρ߉ç6÷èu‹Ï9 āωÎ) (#ÿρâ÷É∆é& !$tΒuρ
∩∈∪ ÏπyϑÍhŠs)ø9$# ßƒÏŠ y7Ï9≡sŒuρ 4 nο4θx.¨“9$# (#θè?÷σãƒuρ
“A naređeno im je da samo Allahu ibadet čine, da Mu
iskreno, kao pravovjerni (hunefa), vjeru
ispovijedaju…”(al-Bajjinah, 5)
Da samo Allaha trebaju obožavati i ovo obožavanje što čistije
(od širka) činiti, to je Tewhid.
Allah im je samo Tewhid u svim djelima zapovijedio:
|Nθäó≈©Ü9$# (#θç7Ï⊥tGô_$#uρ ©!$# (#ρ߉ç6ôã$# Âχr& »ωθß™§‘ 7π¨Βé& Èe≅à2 ’Îû $uΖ÷Wyèt/ ô‰s)s9uρ
∩⊂∉∪ (…
” Mi smo svakom narodu Poslanika poslali: "Allahu ibadet
činite, a taguta se klonite!..." (an-Nahl, 36)
Allah je također svakog Poslanika a.s. sa Tewhidom poslao:
O$tΡr& HωÎ) tµ≈s9Î) Iω …çµ‾Ρr& ϵø‹s9Î) ûÇrθçΡ āωÎ) @Αθß™§‘ ÏΒ šÎ=ö6s% ÏΒ $uΖù=y™ö‘r& !$tΒuρ
∩⊄∈∪ Èβρ߉ç7ôã$$sù
“ Prije tebe nijednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo
objavili: "Nema boga osim Mene, zato samo Meni ibadetite!"
(Al-Anbiya, 25)
-6-
2.Allah sigurno neće oprostiti da Njemu druge
pridružuju (En-Nisa‘, 116)
tΒuρ 4 â!$t±o„ yϑÏ9 šÏ9≡sŒ šχρߊ $tΒ ãÏøótƒuρ ϵÎ/ x8uŽô³ç„ βr& ãÏøótƒ Ÿω ©!$# ¨βÎ)
∩⊇⊇∉∪ #´‰‹Ïèt/ Kξ≈n=|Ê ¨≅|Ê ô‰s)sù «!$$Î/ õ8Ύô³ç„
116. Allah sigurno neće oprostiti da Njemu druge
pridružuju1(širk Mu čine), a oprostiće kome hoće ono što je
manje od toga, a daleko je zalutao onaj ko smatra da je
Allahu neko ravan.(En-Nisa’)
Allah nikada neće oprostiti širk, za razliku od svih ostalih
grijehova.
Onaj ko kaže da je onaj ko dobrovoljno (dakle ne u iqrahu
(prisili) i svojevoljno (dakle ne u snu itd.) širk čini musliman,
proturiječi ovom ajetu sasvim sigurno. On time kaže da Allah
prašta širk kao i ostale grijehove.
1
„smatraju ravnim“... prijevod Besima Korkuta
-7-
3. „A Mi nijedan narod nismo kaznili dok Poslanika
nismo poslali!“ (Isra‘ 15)
â‘Ì“s? Ÿωuρ 4 $pκöŽn=tæ ‘≅ÅÒtƒ $yϑ‾ΡÎ*sù ¨≅|Ê tΒuρ ( ϵšøuΖÏ9 “ωtGöκu‰ $yϑ‾ΡÎ*sù 3“y‰tF÷δ$# Ç¨Β
∩⊇∈∪ Zωθß™u‘ y]yèö6tΡ 4®Lym tÎ/Éj‹yèãΒ $¨Ζä. $tΒuρ 3 3“t÷zé& u‘ø—Íρ ×οu‘Η#uρ
15. onaj koji ide pravim putem, od toga će samo on koristi
imati, a onaj ko luta – na svoju štetu luta, i nijedan grešnik
neće tuđe grijehe nositi, a mi nijedan narod nismo kaznili dok
Poslanika nismo poslali!
«Četiri
će
se
osobe
pravdati
na
Sudnjem
danu:
Gluh čovjek koji ništa nije čuo, lud čovjek, oronuo starac i čovjek koji
je
umro
u
periodu
između
dva
Poslanika.
Onaj koji je bio gluh, reći će: „Gospodaru moj, Islam je došao, a ja
ništa
nisam
čuo“.
Luda osoba će reći: „Gospodaru moj, kad se Islam pojavio, djeca su
na
mene
izmet
bacala“.
Oronula stara osoba će reći: „Gospodaru moj, Islam je došao, a ja
ništa nisam razumio“.
Onaj koji je umro u periodu između dolaska dvojice
Poslanika, reći će: „Gospodaru moj, nije mi došao Tvoj Poslanik“.
On će uzeti od njih obećanje da će Mu pokorni biti (samo Njega
obožavati), pa će im narediti da uđu u vatru. Tako mi Onoga u čijoj je
ruci duša Muhammedova, kada bi ušli u nju, bila bi im hladna i
spasonosna».
Ovaj hadis bilježi Ahmed od el Eswed ibnu Sari’r.a., također
od Ebu Hurejre r.a. Većina učenjaka ga smatra ispravnim. Ibn
Tejmijja r.h. i Ibn Kethir r.h. navode lanac i smatraju ga
sahihom.
-8-
Ehlul-fetra, oni do kojih Objava Tewhida nije stigla (a uložili
su sav napor), pa je nisu mogli ni poznavati, neće biti naknadno
od Allaha kažnjeni, ali oni po konsenzusu nisu muslimani.
Zbog toga jedan musliman po konsenzusu na Kijametskom
danu neće biti iskušavan, već će bez ispita ući u Džennet2. Iz
čega slijedi da je iskušavani na dunjaluku morao biti mušrik.
4. Onaj ko nije znao da nikoga osim Allaha ne
smije obožavati (širk), ne poznaje ni značenje
šehadeta.
Ovim ne ispunjava uslov znanja. Bez ovog uslova je kao da
šehadet nije ni izgovorio. Jednako kao onaj ko ne razumije
arapski, a tekst samo ponavlja. On po konsenzusu nije
musliman: „Znaj, da ne postoji Ilah (vrijedan obožavanja) osim
Allaha.“
2
Pisac misli da musliman neće biti iskušavan u smislu pomenutog u hadisu gore
(...pa će im narediti da uđu u vatru. Tako mi Onoga u čijoj je ruci duša Muhammedova, kada
bi ušli u nju, bila bi im hladna i spasonosna» dakle ovo je ispit mušrika koji su se
pravdali kod Allaha.Pogledaj navedeni hadis), jer musliman, kao što i sama riječ
ukazuje na to, je došao na Sudnji Dan kao pokoran Allahu(čist od širka i kufra), a
musliman ako bude od muhsina koji će druge prestići dobrim djelima tj. (sabiqun
bil khajrat) takvi će bez polaganja računa ući u džennet, a muqtesidi, tj. mumini
ili umjereni čija loša i dobra djela budu umjerena, takvi će biti pošteđeni
detaljnog obračuna, a dal’ će biti posteđeni lahkog obračuna?, Allah najbolje zna.
I musliman, tj. onaj koji je sam sebi nepravdu činio (zalimun li nefsihi), tj. onaj
ko bude imao osnovu Tewhida, ali je tas njegovih loših djela prevagnuo dobra
djela takav će biti pod Allahovom voljom, ako bude htio oprostiće mu, a ako ne,
kazniće ga Uzvišeni s.w.t. Na kraju, Allah najbolje zna.
-9-
Kako neko onda može biti musliman, ako ne poznaje Islam?
Musliman koji je opravdan zbog neznanja o Islamu???
5. Islam znači samo Allaha obožavati (sa
Ikhlasom, čisto od širka), znači Tewhid.
Na ovaj način su selefi izvukli iz Kuràna. Musliman je mukhlis
(iskreni). Onaj ko čini širk nije musliman/mukhlis.
Također i riječ hanif (pravovjeran) sa kojom Allah Islam
opisuje, ispoljava samo Tewhid. Hanif je onaj ko samo Allaha
obožava. Ko čini širk nije hanif/musliman.
Ikhlas ne ispunjava onaj ko radi djelo širka. Ikhlas je uslov
šehadeta. Bez ikhlasa je kao da nikada nije donio šehadet, po
konsenzusu učenjaka.
6. Riječ širk je od opisa loših djela, ko uradi širk
naziva se po njemu.
Kada neko uradi zinaluk, naziva se zinalučarem. On je dakle
musliman zinalučar. To je moguće, ali nikada ne može biti
musliman - mušrik. Iz razloga što neko nije znao da je zinaluk,
ne možemo reći da nije zinalučar – čak i onda kada zbog
njegovog neznanja neće biti kažnjen. Također i kod mušrika.
On čini širk, a samim tim nije musliman, jer nije u Islamu – pa
čak iako za to (činjenje širka) neće biti kažnjen.
- 10 -
Kod učenjaka postoje dvije izjave:
1.
Do svake osobe je poslanica stigla. Iz toga razloga
nema opravdanja svaki onaj ko počini širk i time
postane mušrik, koji sigurno završava u
Džehennemu, ukoliko umre na tome. Ovo stajalište je
zastupljeno od strane učenjaka koji tekstove o
ispitivanju na akhiretu nisu smatrali ispravnim.
2.
Postoje osobe do kojih poslanica nije stigla. Kada
rade djela širka sasvim sigurno nisu muslimani, već
se nazivaju mušricima čak iako ne bivaju kažnjeni.
Biće ispitivani na Kijametskom danu. Zatim će se
ustanoviti da li zaslužuju vječnu kaznu ili ne. Ovo je
stajalište većine od ehlis-sunnet wel-džema´ah.
Važne su samo dvije stvari:
1.
Činjenica da ne može biti musliman, već da je
mušrik. U ovome su svi učenjaci složni, to je glavna
poruka svih Poslanika, a ne sporedno pitanje Dina.
2.
Da li će biti kažnjen ili prije toga ispitan.
Potpuno je beznačajno kako se naziva, da li pojedini učenjaci
kažu: „kufr njega ne pogađa, jer je kufr vezan samo za
poslanicu.“ Time misle na kufr kažnjavanja.
- 11 -
Iz ovoga proizilaze dva moguća stajališta:
1.
mušrik prije Qijamul Hudždže3, dakle
neznalica. NE musliman. Biće ispitivan, a ne
odmah kažnjen.
2.
mušrik prije Qijamul Hudždže, dakle neznalica.
NE musliman. Biće sigurno kažnjen.
7. Mušrik može samo tewbom od širka ući u
Islam.
Kada neka osoba ne napusti širk, ali se i dalje pripisuje Islamu,
šehadet izgovara, obavlja namaz i posti, po konsenzusu nije
musliman. Iz tog razloga Allah veže bratstvo u vjeri kao uslov:
ã≅Å_ÁxçΡuρ 3 ÇƒÏe$!$# ’Îû öΝä3çΡ≡uθ÷zÎ*sù nο4θŸ2¨“9$# (#âθs?#uuρ nο4θn=¢Á9$# (#θãΒ$s%r&uρ (#θç/$s? βÎ*sù
∩⊇⊇∪ tβθßϑn=ôètƒ 5Θöθs)Ï9 ÏM≈tƒFψ$#
“ali ako se oni budu pokajali i molitvu obavljali i zekat davali,
braća su vam po vjeri. – a mi dokaze objašnjavamo ljudima
koji razumiju”.(Et-Tewbe, 11)
3
Uspostava argumenta
- 12 -
“ako se oni budu pokajali... braća su vam po vjeri“. Učenjaci
su složni da to znači:“I kada se pokaju (od širka)“ (pogledaj etTaberi, el-Qurtubi, Ibnu Hazm,...)
8. Širk uzrokuje gubljenje (propadanje) svih
dobrih djela (Hubut ul-’amal il-kulli).
Ovo se dešava po konsenzusu samo kroz veliki širk, ne kroz
sve grijehove. Onaj ko tvrdi da osoba može činiti širk i dalje
biti musliman, jasno proturiječi.
y7è=uΗxå £sÜt6ósu‹s9 |Mø.uŽõ°r& ÷È⌡s9 šÎ=ö6s% ÏΒ tÏ%©!$# ’n<Î)uρ y7ø‹s9Î) zÇrρé& ô‰s)s9uρ
∩∉∈∪ zƒÎŽÅ£≈sƒø:$# zÏΒ £tΡθä3tGs9uρ
“A tebi, i onima prije tebe objavljeno je: Ako budeš druge
Allahu ravnim smatrao (širk), tvoja djela će sigurno propasti,
a ti ćeš izgubljen biti." (az-Zumar, 65)
Poslanik s.a.w.s. je bio sačuvan od širka. Ova poruka je dakle
za nas. Ona glasi: ako bi i Poslanik s.a.w.s. sva svoja dobra
djela izgubio kroz jedno djelo širka i postao gubitnik, pri čemu
su njegova djela bila najbolja moguća, onda ovo gubljenje
posebno pogađa svakidašnje ostale ljude.
- 13 -
9. Onaj ko širk opravdava mora i tadašnje
mušrike od kurejšija, jevreje i kršćane također
opravdati.
...jer kvazi svi mušrici vjeruju da je dobro to što rade i da su na
istini. Oni priznaju svog Poslanika i Njegov Din, ali ne znaju
šta je ustvari Tewhid, iz čega proizilazi da ne znajući čine širk.
Tako su se smatrali mušrici od Kurejšija miletom Ibrahimovim,
pri opštem Islamu, ali ne znajući činili širk. Dakle moraju biti
muslimani, ako kažemo da mušrik može biti opravdani
musliman. Svi su Poslanici dolazili svom narodu i presuđivali
nad njima širkom. Onaj ko se pripisuje Islamu, ali ne znajući
Isa a.s. obožava ili na njega gleda kao na sina Allahovog,
trebao bi po njima biti opravdani musliman.
Kao što su se mušrici od Kurejšija ubrajali u Din Ibrahima a.s.,
pa čak i mislili da su odabrani, jer ih je Allah učinio
zaštitnicima Njegove kuće.
Zejd ibnu Amr ibn Nufejl kaže još prije dolaska Poslanika
s.a.w.s., prije objave njima:“ Tako mi Allaha, niko od vas ne
pripada miletu Ibrahimovom osim mene“. (prenosi Esma´bint
Ebi Bakr r.a., Bukhari). Dakle on je bio musliman i prije
dolaska Poslanika s.a.w.s. i sa tog stajališta onih (koji mušrike
zbog ne znanja o Islamu opravdavaju), on mora biti tekfirovac
ili haridžija, jer je čitav narod nazvao mušricima, iako su
vjerovali da su sljedbenici Ibrahima a.s.
- 14 -
10, „Niko neće ući u Džennet osim muslimanske
duše.“
U ovom hadisu kod Bukharije od Ebu Hurejre kaže Poslanik
s.a.w.s. da mušrička duša, čineći širk ne može nikada ući u
Džennet. Već samo ona muslimah/mukhlisah/hanifah, po
konsenzusu muslimana.
11. Mušrik nije sproveo kufr u taguta4.
Kufr u taguta znači napuštanje obožavanja taguta. On to nije
učinio i time još jedan uslov koji se veže za la ilahe illAllah
nije ispunio. Onaj ko kufr bit-Tagut (tj. da zanevjeruje u sve
ono što se obožava mimo Allaha) ne sprovede u djelo po
konsenzusu ne može biti musliman.
4
Ibnul-Qajjim je tāgūta definisao riječima: »Tāgūt je sve ono čijim
obožavanjem, slijeđenjem i pokoravanjem čovjek prelazi granicu.» Podijelio je
tagute na tri vrste:
-oni koji se obožavaju
- oni koji se slijede
-oni kojima se pokorava.
Pod trećom vrstom se podrazumijeva pokornost nekom drugom zakonu mimo
Allāhovog zakona.
- 15 -
Završna riječ:
Ovi ajeti su potpuno jasni u izjavi (muhkem). Prema pravilima
pomenutim na početku je svakako obavezujuće, posebno kada
se radi o najvažnijim pitanjima Dina, svaki tekst sa
višeznačenja (mutešabih) tumačiti po ovim pravilima iz Kuràna
i Sunneta prema dokazima.
Ono šta je lošije od kršenja ovih pravila je kada bi izjave
učenjaka koje se mogu na više načina razumjeti tumačili
oprečno ovim ajetima. Izjave učenjaka ne mogu nikada same
biti delil (dokaz). Iz tog razloga ne mogu jasne tekstove iz
Kuràna ukinuti. Razlozi zbog čega je to tako su također
očigledni:
• Učenjaci su bili ljudi, a ljudi prave greške.
• Čovjek se često ne izrazi dovoljno precizno, bez obzira
koliko znanja imao.
• Čovjek podliježe pritiscima u kojima živi. Može se truditi,
biti mukrah (pod prisilom), itd.
• Može nesvjesno višeznačno govoriti. Da je bio upozoren
izrazio bi se možda drugačije i jasnije, kako bi izbjegao
nesporazume.
• Može svjesno višeznačno govoriti, kako bi namjerno naveo
slušaoca na drugačije razumijevanje, jer to uslovi
zahtjevaju…
- 16 -
…kao i mnogi drugi razlozi. Iz toga je shvatljivo, da dokaz
može biti samo Kuràn i Sunnet, a nikako pero ljudi i to je isto
po konsenzusu svih učenjaka muslimana.
Allah opet najbolje zna. To nam postaje jasno iz Kuràna i
Sunneta…
…ako smo negdje napravili grešku, potrudili smo se inša´Allah
da nađemo istinu i molimo Allaha da ovu grešku otkrijemo i da
istinu razumijemo. Neka nam Allah podari da Tewhid sprovedemo i kao
muslimani umremo. Amin.
‫ﻭﺻﻠﻰ ﺍﷲ ﻋﻠﻰ ﻧﺒﻴﻨﺎ ﳏﻤﺪ ﻭﺁﻟﻪ ﻭﺻﺤﺒﻪ ﻭﻣﻦ ﻭﺍﻻﻩ ﻭﺍﳊﻤﺪ ﷲ ﺭﺏ ﺍﻟﻌﺎﳌﲔ‬
- 17 -
- 18 -
‫ﺑﺴﻢ ﺍﷲ ﺍﻟﺮﲪﻦ ﺍﻟﺮﺣﻴﻢ‬
Jasne izjave ibn Tejmijje
o činjenici da mušrik nikada ne može biti musliman
Ebu Hamza el-Afghani
17.01.2009
- 19 -
Izjave učenjaka treba
temeljnim pravilima !!!
razumjeti
primjereno
U spisu „Mušrik nikada ne može biti musliman“ - sadržaj
dokaza iz Kurána i Sunneta - ,spomenuo sam temeljna pravila
za ispravno shvatanje Dina i izjava učenjaka. Primjenjujući ova
pravila tj., vraćajući manje jasne izjave(višeznačne) jasnim
izjavama, namjeravano značenje postaje svakome jasno. Ipak,
mnogi ljudi se ne pridržavaju ovoga, tako da sa svojim
razumjevanjem višeznačnih izjava, znajući ili ne znajući
proturiječe jasnim temeljima Islama. U onome što slijedi
vidjećemo ovo na primjeru izjava od Ibn Tejmijje rahim ehullah.
Jasne izjave od Ibn Tejmijje
1. Medžmu’ ul-Fetawa 20/37
„Ime „mušrik“ je ustanovljeno već prije dobijanja poslanice
(i prije dolaska Poslanika) kod osobe, jer čini širk svome
Gospodaru, druge sa Njim izjednačava, smatra ih vrijednim
obožavanja i druge Mu pridružuje. Znači ovi opisi (“mušrik“)
postoje prije dobijanja poslanice. Jednako kao i ime džehl i
džahilijet, postoje još od prije dolaska jednog od Poslanika, a
što se tiče kažnjavanja to ne postoji.“
- 20 -
On kaže jasno:
1.
2.
Mušrik se u svakom slučaju zove ovakva osoba, čak
iako nije poslanica došla do nje i ona time nije mogla
spoznati istinu, znači neznalica.
Ova osoba ipak, neće biti kažnjena iako je mušrik.
2. Medžmu’ ul-Fetawa (str. 14, 477)
Rob je dužan samo Gospodara predano obožavati. Jednako
kao što samo Njemu smije doviti (molba i dozivanje). Ova
obaveza ne prestaje biti važeća ni u jednoj situaciji. U Džennet
ulaze samo ljudi sa Tewhidom i oni su ljudi od La ilahe illa
Allah. To je Allahovo pravo koje ima nad Njegovim
robovima...Oni sigurno neće uteći od Allahove kazne, osim ako
budu samo Allaha obožavali i samo Njega dozivali u pomoć.
Onaj ko Allahu ništa ne pripisuje, ali Ga jednako tako i ne
obožava, on potpuno zanemaruje obožavanje kao faraon i
njemu slični. Oni su još gori nego mušrici. Obožavanje samo
Allaha je obavezujuće za svaku osobu, uvijek i u svakoj
situaciji. To je opšti Islam, pored kojeg Allah ne prihvaća niti
jedan drugi Din. Ipak Allah ne kažnjava nikoga prije nego mu
pošalje Poslanika. Isto kao što će samo muslimansku dušu
jednog mu’mina uvesti u Džennet. Nijedan mušrik i nijedan
oholnik koji se opirao da Allaha obožava neće tu ući. Oni koji
na dunjaluku nisu ispitivani, biće podloženi ispitu na
Jewmul-Qijjame. Niko neće ući u vatru, osim onih koji su
slijedili šejtana. Onaj ko nije počinio grijeh, taj ne ide u vatru i
neće biti od Allaha kažnjen, dok mu ne bude poslan Poslanik.
One do kojih poslanica nije došla poput djece, mentalno
- 21 -
bolesnih i onih koji su umrli u vremenu fetre, oni će na onom
svijetu biti ispitivani, kako znamo iz predaja.“
3.
Medžmu’ ul-Fetawa (S. 19, 47/48)
„Tako mi je više osoba reklo da su me dozivali za spašavanje
(Istighatha) [opaska: ove osobe su u nevolji Ibn Tejmijju
dozivale kako bi im on pomogao]. Svaki od njih mi je ispričao
drugačiju priču. Svima sam im rekao ( da to nisam bio ja) da
im nisam odgovorio zato što ništa od toga nisam znao. Oni su
odgovarali: “Možda je bio melek koji nam je pomogao.“ Na
što sam rekao: „Meleci ne pomažu mušrike...““
Ovi ljudi su bili sasvim jasno džahili, nisu znali da je njihovo
djelo širk, inače ne bi pitanje Ibn Tejmijji direktno u lice
postavili. Osim toga mislili su da može biti melek, i da onda ne
bi bio problem. Ipak ih je Ibn Tejmijje nazvao mušricima.
Znači oni kod njega nikako nisu mogli biti muslimani, ako ih
ovako naziva. Nikada nije postojao učenjak koji bi rekao da je
jedna osoba mušrik, ali isto tako i musliman.
4.
Qa’idatun ‚Adhima 165, 166
„Mnogi od onih koji za sebe tvrde da su muslimani i mole
njihove šejhove za pomoć, vide kako nešto dojahava ili leti i
misle kako u tome prepoznaju svoje šejhove, kao što je već bio
čest slučaj. Ovo se također desilo nekima od naših sljedbenika.
Međutim kada su mi to ispričali, objasnio sam im da je to bio
šejtan, koji se pojavio u mom obliku kako bi ih zaveo. Zatim su
- 22 -
me pitali: “Jel moguce da je bio melek koji nam je pomogao.“
Na što sam rekao: „Ne, meleci ne odgovaraju ni jednom
mušriku, a vi ste mene umjesto Allaha zamolili za pomoć, dakle
uradili ste širk.“
Ovo je još jasnije od predhodne izjave. Oni ljudi su željeli
istinu, pa su slijedili Ibn Tejmijju r.h., ipak tewhid do tad nisu
naučili, što tek otkrivaju kada im Ibn Tejmijja kaže da su
mušrici.
5.
Qa’idatun ‚Adhima 74-75, 152-154
„A od njih ima onih koji mrtve mole za nešto, za što se Allah
moli i kažu: „Oprosti mi moje grijehe! Daj mi rizq (opskrbu)!
Povedi me ka pobijedi!“ itd. Od stvari koje molilac prilikom
molbe Allahu kaže. Niko, ko Islam poznaje, ne sumnja u to da
su ove stvari oprečne religiji svih Poslanika a.s. One su od
širka, koji su Allah i Njegov Poslanik s.a.w.s. zabranili i zbog
kojeg se Poslanik sa mušricima borio. Ako bi ovi ljudi na
osnovu njihovog ne znanja bili opravdani, jer nije poslanica do
njih stigla, kao sto su opravdani oni kojima nije poslat
Poslanik, onda njih pogađa sljedeći ajet:
‫ﻮﻟﹰﺎ‬‫ﺭﺳ‬ ‫ﺚ‬
‫ﻌ ﹶ‬ ‫ﺒ‬‫ﻧ‬ ‫ﻰ‬‫ﺣﺘ‬ ‫ﲔ‬
 ‫ﻌ ﱢﺬﹺﺑ‬ ‫ﻣ‬ ‫ﺎ‬‫ﺎ ﹸﻛﻨ‬‫ﻭﻣ‬
„A Mi nijedan narod nismo kaznili dok poslanika nismo
poslali!“
- 23 -
Ukoliko nisu opravdani onda i njima pripada na dunjaluku ono
šta i drugim mušricima na dunjaluku pripada...
Oni, koji istinu sa kojom je Poslanik s.a.w.s. došao prepoznaju
i shvate, da su i sami mušrici, okreću se pokajnički Allahu i
obnavljaju njihov islam. Predaju se Allahu (sprovode islam,
ulaze u njega), (jedan Islam) od kojeg pokajnički širk
napuštaju.“
•
•
•
•
•
•
On ih naziva mušricima.
Čak i kada su opravdani, oni ostaju mušrici.
Ali ovi mušrici neće biti ni na dunjaluku, niti na
akhiretu kažnjeni. Ukoliko je ostatak uslova džihada
sa rukom (džihad sa oružjem) ispunjen, ne smije se
napadati prije nego što budu pozvani u Islam.
Ako nisu opravdani, onda im pripada na dunjaluku
ono što i drugima pripada.
Ko god da shvati istinu, jer je dobio poslanicu i
prepozna da je mušrik, svako mora svoj Islam
obnoviti. Bio je sigurno neuk, jer prije toga nije
shvatao da je mušrik, jer istina nije bila došla do
njega. Ipak kaže Ibn Tejmijje izričito, da je ovakva
osoba mušrik.
Moraju Islam obnoviti, jer su otkrili da nisu
muslimani već da su mušrici. Zbog toga moraju
učiniti tewbu od njihovog širka i potpuno ga
napustiti, kako bi ušli u Islam, jednako kao i svi
drugi mušrici.
- 24 -
6. Medžmu’ ul-Fetawa 10:49
„Allah ne prihvata drugu religiju, osim potpunog predanja
Allahu i Dinu (ikhlas, dakle, nikoga drugog obožavati osim
Njega)“. To je religija(din) za čije je širenje zadužio sve
Poslanike i sve Knjige poslao. O tome se ulemma sljedbenika
imana složila. Ovo je srž poziva svih Poslanika, osovina
Kurána, oko koje se sve vrti.“
7. Medžmu’ ul-Fetawa 14/282, 284
«Zato, svaki onaj koji ne 'ibadeti samo Allahu, neminovno
mora biti 'abid (rob) nekom drugom mimo Njega(i time je
mušrik)...Među sinovima Ademovim(ljudima) nema treće
kategorije. Ili je muvehhid ili je mušrik, ili od onih koji su ovo
dvoje pomješali, poput onih koji su izmjenili (vjeru), od
sljedbenika vjera, kršćana, i njima sličnih od zabludjelih
(dullal) koji se pripisuju islamu...»
Ko o ovim izjavama razmisli naći će da Šejh ul-Islam pet puta
na različite načine ponavlja da onaj ko čini širk ne može biti
musliman.
- 25 -
8. Medžmu’ul-Fetawa 2:128
‫ﻭﹶﺃ ﱠﻥ‬ ‫ﻚ‬
 ‫ﻟ‬‫ﻌ ﹸﻞ ﹶﺫ‬ ‫ﻳ ﹾﻔ‬ ‫ﻦ‬ ‫ﻣ‬ ‫ﻭﺍ‬‫ﻭ ﹶﻛ ﱠﻔﺮ‬ ‫ﺎ ﹺﻡ‬‫ﺻﻨ‬
 ‫ﺓ ﺍﹾﻟﹶﺄ‬ ‫ﺩ‬ ‫ﺎ‬‫ﻋﺒ‬ ‫ﻦ‬ ‫ﻋ‬ ‫ﻮﺍ‬ ‫ﻢ‬ ‫ﻬ‬ ‫ﻌ‬ ‫ﻴ‬‫ﺟﻤ‬ ‫ﺳ ﹶﻞ‬ ‫ﺮ‬ ‫ﻋﻠﹶﻰ ﹶﺃ ﱠﻥ ﺍﻟ‬ ‫ﻔﻘﹸﻮ ﹶﻥ‬ ‫ﺘ‬‫ﻣ‬ ‫ﻤﹶﻠ ﹺﻞ‬ ‫ﻫ ﹶﻞ ﺍﻟﹾ‬ ‫ﹶﻓﹺﺈ ﱠﻥ ﹶﺃ‬
‫ﻪ‬ ‫ﻯ ﺍﻟﱠﻠ‬‫ﺳﻮ‬ ‫ﺩ‬ ‫ﻮ‬‫ﻌﺒ‬ ‫ﻣ‬ ‫ﻭ ﹸﻛ ﱢﻞ‬ ‫ﺎ ﹺﻡ‬‫ﺻﻨ‬
 ‫ﺓ ﺍﹾﻟﹶﺄ‬ ‫ﺩ‬ ‫ﺎ‬‫ﻋﺒ‬ ‫ﻦ‬ ‫ﻣ‬ ‫ﺮﹶﺃ‬ ‫ﺒ‬‫ﺘ‬‫ﻳ‬ ‫ﻰ‬‫ﺣﺘ‬ ‫ﺎ‬‫ﻣﻨ‬ ‫ﺆ‬ ‫ﻣ‬ ‫ﻳﻜﹸﻮ ﹸﻥ‬ ‫ﻦ ﻟﹶﺎ‬ ‫ﻣ‬ ‫ﺆ‬ ‫ﺍﹾﻟﻤ‬
„I sljedbenici različitih religija su složni u tome da su svi
Poslanici zabranjivali obožavanje božanstava, i tekfirili one
koji su to činili, te da mu’min ne može biti mu’min sve dok se
ne odrekne obožavanja kipova (božanstava) kao i svega onoga
što se obožava mimo Allaha.
9. Medžmu’ul-Fetawa 11:487
‫ﺪ‬ ‫ﺣ‬ ‫ﺪ ﹶﺃ‬ ‫ﻴ‬‫ﻮﺣ‬ ‫ﺘ‬‫ﻫ ﹺﻞ ﺍﻟ‬ ‫ﻦ ﹶﺃ‬ ‫ﻣ‬ ‫ﺎ ﹺﺭ‬‫ﻲ ﺍﻟﻨ‬‫ﺪ ﻓ‬ ‫ﺨﱠﻠ‬
 ‫ﻳ‬ ‫ﻭﻟﹶﺎ‬ ‫ﻭ ﹶﻥ‬‫ﺣﺪ‬ ‫ﻮ‬ ‫ﻣ‬ ‫ﻢ‬ ‫ﺳﱠﻠ‬ ‫ﻭ‬ ‫ﻪ‬ ‫ﻴ‬‫ﻋﹶﻠ‬ ‫ﻪ‬ ‫ﺻﻠﱠﻰ ﺍﻟﱠﻠ‬
 ‫ﺪ‬ ‫ﻤ‬ ‫ﺤ‬
 ‫ﻣ‬ ‫ﺔ‬ ‫ﻣ‬ ‫ﻊ ﹸﺃ‬ ‫ﻴ‬‫ﺟﻤ‬ ‫ﺇ ﹾﺫ‬
„....svi iz ummeta Muhammeda s.a.w.s. su muwehidi, i niko od
sljedbenika tewhida neće vječno u vatri ostati“
Ko god nije muwehid, dakle čini širk, nemoguće je da bude od
umeta Muhamedovog s.a.w.s. Pa čak ni onda ako za to neće
biti kažnjen, već će prije na Jewmul Qiyameh biti ispitivan, ne
mijenja ništa na tome da nije musliman, a time ne pripada ni
Muhamedovom s.a.w.s. ummetu.
- 26 -
Neki tekstovi su naizgled višeznačni, ali to nije razlog da
budu pogrešno protumačeni
Učenjaci koriste riječ tekfir sa različitim značenjima. Pa se tako
često desi da kufr kod jedne osobe zaniječu, pri čemu misle na
„kufr kažnjavanja“. Da ipak sigurno ne misle da je musliman je
ne sumnjivo očigledno iz Kurána, Sunneta, idžma`a i izjava
ovih učenjaka.
Učenjaci često govore o tome, da je odbijanje jednog ajeta
odnosno jedne opšte poznate stvari dina kufr, ali do koga god
ovaj tekst nije došao je opravdan.
Ovo se poklapa i sva ova mjesta razumijemo isto tako. Na
ovim mjestima se uvijek govori o šerijatu. Pa ipak postoje
stvari u Dinu koje kada neko ne poznaje ne može biti
musliman. Kako može postojati musliman koji Islam ne
poznaje? Zbog toga smo mišljenja da su izjave od Ibn Tejmijje
jasne i razumljive u ovim stvarima.Čovjek koji kaže „la ilahe
illAllah“, koji je razumio značenje i koji je sve uslove ispunio
je musliman. Obožava samo Allaha, on je hanif i on je mukhlis,
a ovo shvataju svi muslimani Muhamedovog s.a.w.s. ummeta i
svi muslimani prijašnjih umeta.Ko ovo ne radi, već čini širk, je
mušrik i ne može nikada biti musliman, sve dok ne učini tewbu
od širka i ne sprovede ispravan islam. Ukoliko poslanica
nikada nije došla do njega, tako da bi mogao razumjeti tewhid,
on je kod Allaha opravdan. On je mušrik koji će biti ispitan na
akhiretu.
- 27 -
Zaključak:
Niko ne treba misliti da je Tewhid teško razumjeti. Nije
potrebno svaku izjavu, svaku izreku i svaki svakidašnji govor
od Ibn Tejmijje razumjeti. Allah to ni ne zahtjeva. Kada bi se
ljudi vodili jasnim dokazima Kurána i Sunneta, ne bi im to ni
trebalo. Problem leži puno više kod ljudi.
Tewhid je jako jednostavan: musliman je onaj koji se potpuno
očistio od širka, i ko može razlikovati mušrika od muslimana, i
koji prima sve što mu je Allah zapovjedio. Ova se činjenica
stalno provlači kroz cijeli Kurán. Ali za ljude je to ispit i
ostvarenje toga je za njih ponekad teško. Zbog toga su u potrazi
za nečim što će umiriti njihovu savijest ukoliko ove činjenice
odbiju. Tu se javljaju šubhe od višeznačnih izjava učenjaka,
koje dolaze u pravom trenutku. Zavisno od toga koliko
činjenice odbacuju, hvataju se čvršće za šubhu i Allah ih više
ne pušta da razumiju jasnu istinu. Šubha za njih postaje jasna
istina.
Allahu A´lem. Da nam Allah pomogne da tewhid ostvarimo i
da kao muslimani umremo... Amin.
Ako sam bilo gdje napravio grešku, potrudio sam se inša´Allah
da pronađem istinu i molim Allaha da mi na ovu grešku ukaže i
da dozvoli da razumijem istinu.
‫ﻭﺻﻠﻰ ﺍﷲ ﻋﻠﻰ ﻧﺒﻴﻨﺎ ﳏﻤﺪ ﻭﺁﻟﻪ ﻭﺻﺤﺒﻪ ﻭﻣﻦ ﻭﺍﻻﻩ ﻭﺍﳊﻤﺪ ﷲ ﺭﺏ ﺍﻟﻌﺎﳌﲔ‬
- 28 -
- 29 -